Cvijet Srebrenice na naslovnici Ujedinjenih nacija nije samo fotografija. To je poruka svijetu. Poruka da se genocid u Srebrenici ne može izbrisati, ne može relativizirati i ne može sakriti ispod političkih parola onih koji bi najradije da se o njemu više ne govori.
Povodom Međunarodnog dana sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici, koji se obilježava 11. jula, Ujedinjene nacije su na svojoj stranici istakle simbol Cvijeta Srebrenice. Riječ je o stalnom memorijalu u sjedištu UN-a u New Yorku, posvećenom žrtvama i preživjelima genocida iz 1995. godine.
Prema zvaničnoj stranici Ujedinjenih nacija, Cvijet Srebrenice sastoji se od 11 bijelih latica, koje simboliziraju 11. juli, datum koji je Generalna skupština UN-a proglasila Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici. Bijela boja latica predstavlja nevinost žrtava, dok zelena sredina simbolizira nadu za budućnost.
SVIJET PAMTI ONO ŠTO BI NEKI DA IZBRIŠU
Ujedinjene nacije podsjećaju da je rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine odnio više od 100.000 života, dok je više od dva miliona ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Posebno se ističe juli 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba zauzele Srebrenicu, prethodno proglašenu zaštićenom zonom UN-a, a zatim ubile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
UN na svojoj stranici jasno navodi da su Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju utvrdili da masovno ubistvo Bošnjaka u Srebrenici predstavlja genocid. To nije stvar mišljenja, političke volje ili dnevne propagande. To je sudski utvrđena činjenica.
I baš zato je važno kada se Cvijet Srebrenice nađe na naslovnici UN-a. Jer to znači da se istina više ne čuva samo u Potočarima, u mezarju, u porodicama koje još tragaju za kostima svojih najmilijih. Ta istina sada stoji i pred očima svijeta, u centru međunarodne organizacije koja je nekada zakazala u zaštiti Srebrenice.
REZOLUCIJA KOJA JE RAZOTKRILA STRAH OD ISTINE
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 23. maja 2024. godine usvojila rezoluciju kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici. Predlagači rezolucije bile su Njemačka i Ruanda, zemlje koje dobro znaju šta znači teret historije, genocida i suočavanja s istinom.
Rezolucija ne optužuje jedan narod. Ona ne stavlja krivicu na Srbe kao narod, kako su to mjesecima tvrdili protivnici rezolucije. Ona govori o žrtvama, o sjećanju, o obrazovanju i o sprečavanju negiranja genocida.
Ali upravo je reakcija protivnika rezolucije pokazala koliko se istine plaše. Jer da nije problem u istini, ne bi bilo toliko panike zbog jednog dana sjećanja. Da nije problem u presuđenim činjenicama, ne bi se toliko energije trošilo na njihovo negiranje.
NEGIRANJE NIJE MIŠLJENJE
Ujedinjene nacije posebno upozoravaju na pokušaje revizionizma, negiranja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca. To je ključni dio ove priče.
Negiranje genocida nije sloboda govora. To nije “druga strana priče”. To nije historijska rasprava. Negiranje genocida je produžetak nasilja nad žrtvama i njihovim porodicama.
Majci koja je ukopala sina ne možete reći da se “nije desilo”. Djetetu koje je odraslo bez oca ne možete reći da je sve “propaganda”. Porodicama koje su godinama pronalazile kosti u masovnim grobnicama ne možete držati lekcije o “drugom mišljenju”.
Zato je važno da UN traži obrazovni i informativni program pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjene nacije”. Rezolucijom se države članice pozivaju da čuvaju utvrđene činjenice kroz obrazovne sisteme, kako bi se spriječilo negiranje i iskrivljavanje istine.
CVIJET KOJI GOVORI VIŠE OD HILJADU GOVORA
Cvijet Srebrenice u sjedištu UN-a ima posebnu težinu. On stoji tamo gdje su se donosile odluke, ali i tamo gdje je međunarodna zajednica 1995. godine pokazala nemoć, sporost i kukavičluk.
Zato taj cvijet nije samo simbol žalosti. On je i opomena. Opomena da “nikad više” ne smije ostati prazna fraza. Opomena da se genocid ne događa odjednom. Prvo dolazi mržnja, zatim propaganda, zatim dehumanizacija, zatim zločin, a poslije toga dolazi negiranje.
Srebrenica je prošla sve te faze.
I zato svijet danas nema pravo da kaže da nije znao.
Centralno obilježavanje u Ujedinjenim nacijama za 2026. godinu održava se 9. jula u Generalnoj skupštini UN-a u New Yorku. Prema najavi UN-a, program uključuje svjedočenja preživjelih i članova porodica žrtava, obraćanja predstavnika UN-a, predsjednika Generalne skupštine i predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Domaćin programa je Chaloka Beyani, specijalni savjetnik generalnog sekretara UN-a za sprečavanje genocida.
To je važno. Jer Srebrenica više nije samo lokalna bol Bosne i Hercegovine. Ona je svjetska lekcija.
A lekcija je jednostavna: ko negira genocid, ne vrijeđa samo mrtve. On priprema teren da se zlo jednog dana ponovi.
Zato Cvijet Srebrenice na naslovnici UN-a smeta onima koji bi da se istina izbriše. Jer cvijet ne viče, ne prijeti i ne vrijeđa. Samo stoji. Bijel, tih i bolan.
I podsjeća svijet na više od 8.000 ubijenih ljudi.
Podsjeća da istina može kasniti, ali ne mora nestati.
Podsjeća da mezari govore i onda kada političari šute.
Izvori: Ujedinjene nacije, Reuters, AP.
