HADŽIDEDIĆ UZDRMAO REGION: “Ne možete rušiti OHR, a čuvati RS”

Hadžidedićeva tvrdnja zapalila javnost: ako se ruši OHR, ruši li se i cijeli dejtonski paket?

Ovo nije obična politička izjava za dnevnu svađu. Ovo je tvrdnja koja udara u samu konstrukciju Bosne i Hercegovine.

Zlatko Hadžidedić je u gostovanju na FACE televiziji poručio da se OHR ne može tek tako izbaciti iz Dejtonskog sporazuma, a da sve ostalo ostane isto. Njegova logika je jasna: Dejton je paket. Ako iz paketa izvučeš jedan ključni dio, onda se otvara pitanje važenja cijele konstrukcije — uključujući entitete, kantone i sadašnji ustavni poredak. Tu dolazi njegova najjača tvrdnja: ako se sruši OHR, ruši se i osnova na kojoj postoje Republika Srpska i Federacija BiH.

Ovo je jaka pravna teza, ali nije gotova presuda

Da budemo pošteni: ovo jeste eksplozivno, ali nije nešto što se može predstaviti kao automatska, neupitna pravna istina. Hadžidedić iznosi pravno-političku interpretaciju. I ona ima težinu jer se poziva na činjenicu da je visoki predstavnik dio Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok je Ustav BiH Aneks 4 istog sporazuma. OHR zaista postoji na osnovu Aneksa 10, a Dejtonski sporazum ima više aneksa koji zajedno čine mirovni aranžman.

Ali u međunarodnoj praksi se već godinama govori o zatvaranju OHR-a kroz takozvanu Agendu 5+2, koju je postavio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira. To znači da dio međunarodne zajednice ne polazi od teze da bi zatvaranje OHR-a automatski izbrisalo entitete, nego da bi se OHR zatvorio kada BiH ispuni određene uslove.

Zato je važno ne prodavati narodu bajku da se “RS briše jednim potezom”. To nije tako jednostavno. Ali nije pametno ni ignorisati Hadžidedićevo upozorenje. Jer ako neko godinama ruši OHR, a istovremeno se poziva na Dejton, onda se mora postaviti pitanje: može li se Dejton braniti samo onda kada ti odgovara?

Dodik želi rušiti arbitra, ali čuvati teren

Tu je glavna politička poenta. Milorad Dodik godinama napada visokog predstavnika, posebno Christiana Schmidta, ali istovremeno želi zadržati sve ono što njemu odgovara iz Dejtona — prije svega Republiku Srpsku. AP i Reuters su ranije pisali o Dodikovim potezima kojima se osporavaju državne institucije, sudovi i nadležnosti BiH, kao i o reakcijama međunarodnih predstavnika na separatističku politiku iz RS-a.

To je kao da čovjek igra utakmicu, psuje sudiju, prijeti da će ga izbaciti sa terena, ali traži da mu se priznaju svi golovi dok je taj sudija bio dio pravila igre.

I tu je Hadžidedić pogodio živac. Ako se ruši međunarodni okvir koji je zaustavio rat i napravio današnju BiH, onda se ne može selektivno birati: ovo mi valja, ovo mi ne valja. Dejton nije švedski sto.

S druge strane, posljednje poruke iz Washingtona govore da bi naredni međunarodni predstavnik mogao imati ograničeniju ulogu, što otvara još veću neizvjesnost. Reuters je objavio da SAD govore o prelasku u novu fazu međunarodnog nadzora nad BiH, s više odgovornosti na domaćim liderima.

A tu je problem: domaći lideri se godinama ponašaju kao da im država služi za lične obračune, koncesije, resurse i stranačke račune. Ako se međunarodni nadzor smanji, a domaća politika ostane ista, BiH može ući u još opasniju zonu.

Hadžidedićeva tvrdnja možda nije pravno završena priča. Ali jeste snažno upozorenje: ko dira temelje Dejtona, ne može se poslije praviti da kuća neće zadrhtati.

Izvori: Slobodna Bosna/FACE, OHR, Dejtonski sporazum — Aneks 10 i Aneks 4, Reuters, AP.