AUTORSKI KOMENTAR |
U međunarodnoj politici ponekad se dogodi nešto što na prvi pogled izgleda gotovo nezamislivo: dvije države koje nemaju uspostavljene diplomatske odnose počnu razmatrati mogućnost vojne saradnje protiv zajedničkog protivnika.
Upravo takvu mogućnost otvorili su novi medijski izvještaji prema kojima izraelski premijer Benjamin Netanyahu, uz američko posredovanje, pokušava dobiti saglasnost Saudijske Arabije za izraelsko učešće u napadima na jemenske Hute.
Prema informacijama koje je objavio izraelski Haaretz, a prenijeli drugi mediji, Netanyahu želi da Izrael učestvuje u vojnim operacijama protiv Huta, što bi istovremeno moglo otvoriti prostor za približavanje Izraela i Saudijske Arabije.
Međutim, saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman navodno nije prihvatio takav prijedlog. Prema medijskim navodima, jedan od razloga jeste zabrinutost zbog mogućih reakcija saudijske javnosti.
To otvara zanimljivo pitanje: može li zajednički sigurnosni interes povezati države koje se još nisu dogovorile o temeljnim političkim pitanjima?
ZAŠTO IZRAEL ŽELI SARADNJU SA SAUDIJSKOM ARABIJOM?
Huti, koji kontrolišu značajne dijelove Jemena, predstavljaju ozbiljan sigurnosni izazov za Saudijsku Arabiju.
Njihovi napadi na saudijsku infrastrukturu, uključujući aerodrome i energetske objekte, ponovo su povećali regionalne napetosti.
Posljednjih dana posebno su zabrinjavajući bili napadi na međunarodni aerodrom u Rijadu, u kojima je bilo poginulih i povrijeđenih.
Saudijska Arabija zato nastoji ojačati sigurnost svoje teritorije i ograničiti vojne sposobnosti Huta.
Izraelska vlada također posmatra Hute kao sigurnosnu prijetnju, posebno zbog njihovih raketnih napada i djelovanja u području Crvenog mora.
Na prvi pogled, dvije države imaju zajednički interes.
Ali zajednički protivnik nije automatski dovoljan za stvaranje političkog savezništva.
Jer vojna saradnja nije samo pitanje toga protiv koga se djeluje.
Ona podrazumijeva i pitanje kakve će posljedice takva saradnja imati na odnose među državama, javno mnijenje i dugoročnu regionalnu stabilnost.
SAUDIJSKA ARABIJA I IZRAEL: IZMEĐU INTERESA I POLITIČKE STVARNOSTI
Izrael već godinama nastoji normalizovati odnose sa Saudijskom Arabijom.
Takav sporazum predstavljao bi važnu promjenu u političkim odnosima na Bliskom istoku.
Za Izrael bi otvaranje diplomatskih odnosa s jednom od najutjecajnijih arapskih država bilo značajno međunarodno dostignuće.
Saudijska Arabija, s druge strane, mora razmatrati mnogo širi skup interesa.
Među njima su nacionalna sigurnost, odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama, regionalna stabilnost i palestinsko pitanje.
Upravo posljednje pitanje predstavlja jednu od najvećih prepreka potpunoj normalizaciji odnosa.
Saudijsko rukovodstvo godinama ističe važnost palestinskog pitanja, dok izraelski premijer Netanyahu odbacuje mogućnost uspostavljanja palestinske države.
Takve razlike ne nestaju samo zato što dvije države imaju zajedničkog protivnika.
Zbog toga je moguće da određena vojna saradnja izgleda korisno iz sigurnosne perspektive, ali istovremeno predstavlja politički rizik.
ZAŠTO BI RIJAD MOGAO ODBITI IZRAELSKU POMOĆ?
Prema medijskim izvještajima, Mohammed bin Salman oklijeva prihvatiti izraelsko učešće u vojnim operacijama protiv Huta.
Jedan od mogućih razloga jeste pitanje javnog mnijenja.
Saudijska Arabija ima posebno mjesto u muslimanskom svijetu, a palestinsko pitanje i dalje izaziva snažne političke i društvene reakcije.
Otvorena vojna saradnja s Izraelom mogla bi zbog toga izazvati protivljenja, posebno u vrijeme kada izraelska politika prema Palestincima ostaje predmet međunarodnih rasprava.
Ipak, bez zvaničnog saudijskog objašnjenja ne može se pouzdano tvrditi da je to jedini ili presudni razlog oklijevanja.
Rijad također mora procijeniti sigurnosne posljedice mogućeg širenja sukoba.
Uključivanje dodatne regionalne vojne sile moglo bi promijeniti odnos snaga, ali i povećati rizik od novih napada i šire eskalacije.
U međunarodnoj politici odluka da se ne prihvati određena vojna ponuda ne mora značiti odbacivanje svake buduće saradnje.
Ponekad znači samo da politički i sigurnosni uslovi za takvu saradnju još nisu ispunjeni.
MOŽE LI SE MIR GRADITI KROZ ZAJEDNIČKI RAT?
Ovdje dolazimo do najvažnijeg pitanja cijele priče.
Može li zajednička vojna operacija postati temelj budućeg diplomatskog sporazuma?
Historija međunarodnih odnosa pokazuje da zajedničke sigurnosne prijetnje ponekad zaista približavaju države koje su ranije imale duboke političke razlike.
Ali vojna saradnja ne garantuje trajno političko povjerenje.
Države se mogu privremeno dogovoriti oko zajedničkog protivnika, a da pritom zadrže različite stavove o teritoriji, ljudskim pravima, međunarodnom pravu i regionalnom poretku.
Zato eventualno približavanje Izraela i Saudijske Arabije ne bi trebalo posmatrati samo kroz pitanje njihovih vojnih mogućnosti.
Jednako je važno razmotriti šta bi takva saradnja značila za Jemen, palestinsko pitanje i buduće odnose među državama Bliskog istoka.
Svaka nova vojna operacija nosi i rizik za civilno stanovništvo.
Jemen već godinama trpi posljedice dugotrajnog rata, političkih podjela i humanitarne krize.
Dodatna eskalacija mogla bi još više otežati život stanovništvu koje već snosi veliki teret sukoba.
ZAKLJUČAK: ZAJEDNIČKI PROTIVNIK NE ZNAČI AUTOMATSKI ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST
Netanyahuova navodna inicijativa pokazuje koliko se brzo mogu mijenjati politički odnosi kada se pojavi zajednička sigurnosna prijetnja.
Izrael i Saudijska Arabija imaju različite političke prioritete, ali i određene zajedničke sigurnosne interese.
Upravo ta kombinacija otvara prostor za moguće dogovore, ali istovremeno stvara ozbiljne prepreke.
Zato odluku saudijskog rukovodstva ne treba posmatrati isključivo kao pitanje prihvatanja ili odbijanja izraelske vojne pomoći.
Ona je dio mnogo šireg razmatranja sigurnosti, diplomatije, regionalnog utjecaja i budućih političkih odnosa.
Možda je najvažnija lekcija ovog slučaja upravo u tome što vojna moć ne može sama riješiti duboke političke sporove.
Zajednički neprijatelj može približiti države.
Ali samo politički dogovor može pretvoriti privremenu saradnju u dugoročan odnos.
A trajna stabilnost ne zavisi samo od toga koliko su države sposobne zajedno ratovati.
Zavisi i od toga jesu li sposobne postići dogovore kojima će se smanjiti potreba za novim ratovima.
PITANJE ZA VAS
Da li bi zajednička vojna saradnja Izraela i Saudijske Arabije protiv Huta doprinijela regionalnoj sigurnosti ili bi povećala opasnost od širenja sukoba?
Može li Saudijska Arabija normalizovati odnose s Izraelom bez prethodnog dogovora o palestinskom pitanju?
I šta je za budućnost Bliskog istoka važnije: stvaranje novih vojnih savezništava ili pronalaženje političkih rješenja postojećih sukoba?
Napišite svoje mišljenje u komentarima i pratite Pumpajj.com za nove vijesti, analize i komentare.
Izvor: Haaretz, i24NEWS, Reuters, Associated Press.
Napomena: Ovo je autorski komentar zasnovan na dostupnim medijskim izvještajima. Tvrdnje o Netanyahuovom zahtjevu i reakciji saudijskog prijestolonasljednika potiču iz medijskih izvora i nisu predstavljene kao zvanično potvrđen dogovor ili konačna odluka.
Tekst je izrađen uz pomoć AI i zahtijeva uredničku provjeru prije objave.
