Dokument iz 1991. otkriva hladnu računicu: Nisu se bojali rata, bojali su se brojeva
Nekad jedan papir kaže više nego hiljadu govora. A dokument koji je, prema pisanju Klixa, u junu 1991. godine za potrebe SDS-a izradio Milorad Skoko, upravo je takav papir: hladan, birokratski, pun grafikona i procjena, ali iza njega se vidi strah koji će kasnije postati politika, mapa, rov, logor i protjerivanje.
Prema tom dokumentu, pod naslovom “Neki osnovni pokazatelji demografskih kretanja u BiH u periodu 1961–1991. godine s prognozom kretanja do 2021. godine i utjecaj tih kretanja na položaj srpskog naroda”, prognozirano je da bi do 2021. godine u BiH moglo živjeti više od četiri miliona Muslimana, odnosno Bošnjaka u današnjem političkom i nacionalnom nazivu.
Kad brojke postanu razlog za strah
Na prvi pogled, neko bi rekao: pa dobro, demografska analiza, šta je tu sporno? Svaka država prati stanovništvo, natalitet, migracije i trendove. Ali ovdje nije problem samo u brojkama. Problem je u tome kako su te brojke čitane.
U dokumentu se, prema Klixu, problematizirao rast muslimanskog stanovništva, dok su procjene za srpsko i hrvatsko stanovništvo bile nepovoljnije: za Srbe se predviđalo blago opadanje ispod 1,4 miliona, a za Hrvate ostanak ispod oko 700.000 stanovnika do 2021. godine.
I tu dolazimo do suštine: nije se tu gledalo kako da svi građani BiH žive bolje. Nije se pitalo kako napraviti državu za sve. Gledalo se ko će koliko brojčano rasti, ko će koga “preteći”, ko će sutra imati većinu. Takvo razmišljanje ne gradi mir. Takvo razmišljanje priprema teren za strah.
Iz statistike se prešlo u politiku sile
Klix navodi da je dokument sačuvan u haškoj građi samo djelimično, ali i da se po svemu sudeći radilo o materijalu naručenom za potrebe SDS-a i tadašnjeg lidera Radovana Karadžića. Karadžić je kasnije pred Haškim tribunalom osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine.
Zato ovaj dokument nije samo zanimljiv arhivski papir. On pokazuje jednu opasnu logiku: ako ti budućnost ne odgovara, ne mijenjaj politiku — mijenjaj teren. Ako ti izbori, demografija i stvarni život ne idu u prilog, napravi “srpske prostore”, granice, općine, krizne štabove i paradržavne strukture.
To je ono što najviše ledi krv. Ljudi se često pitaju: kako je moguće da se rat pripremao, a da mnogi nisu vjerovali da će se desiti? Pa upravo ovako. Ne počinje sve pucnjem. Nekad počne dokumentom, grafom, sastankom, mapom i rečenicom da je “položaj jednog naroda ugrožen”.
Najopasnija politika je ona koja se pravi žrtvom prije zločina
Ovakvi dokumenti pomažu da se bolje razumije zašto je propaganda devedesetih bila toliko opasna. Narodu se nije samo govorilo da se mora braniti. Prvo mu se godinama sugerisalo da ga “drugi” brojčano ugrožavaju. Kad nekome stalno ponavljaš da ga komšija ugrožava samim tim što postoji, onda si već posijao sjeme mržnje.
Zato ovu temu ne treba čitati kao napad na cijeli narod. To bi bilo pogrešno i opasno. Ovo treba čitati kao podsjetnik na politiku koja je od demografije pravila ratni strah, a od straha ratni projekat.
Bosna i Hercegovina nije stradala zato što su ljudi bili različiti. Stradala je zato što su neki odlučili da različitost pretvore u prijetnju.
I zato je važno vaditi ovakve dokumente iz arhiva. Ne zbog osvete, nego zbog pamćenja. Jer narod koji ne čita stare planove svojih rušitelja lako ponovo nasjedne na iste priče, samo s novim naslovima.
Izvor: Klix.ba, Haška građa prema navodima Klixa, ICTY
Napomena: Tekst je autorski prepričan i komentatorski obrađen. Tvrdnje o sadržaju dokumenta oslanjaju se na dostupni dio građe i medijski prikaz; odgovornost se odnosi na tadašnje političke i ratne strukture, a ne na kolektivnu krivicu bilo kojeg naroda.
