Kandidat Petorke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić objavio je novi tekst u kojem iznosi niz teških optužbi na račun lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, fokusirajući se na njegovu ulogu tokom raspada bivše Jugoslavije, rata i poslijeratne privatizacije.
Lučić tvrdi da javnost ima pravo znati kompletnu političku i profesionalnu biografiju čovjeka koji već više od dvije decenije ima značajan utjecaj na politički život Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Od SOKO-a do političkog vrha
U svojoj objavi Lučić detaljno opisuje Čovićev profesionalni put u mostarskom vazduhoplovnom gigantu SOKO, gdje je, prema njegovim navodima, napredovao od inženjerskih funkcija do rukovodećih pozicija.
Posebno se osvrće na period pred raspad Jugoslavije i početak ratova devedesetih godina. Tvrdi da je Čović u to vrijeme bio uključen u procese vezane za proizvodnju i održavanje vojne opreme za potrebe tadašnje JNA, te da je podržavao izvršavanje ugovornih obaveza fabrike prema vojnim strukturama bivše države.
Lučić također navodi da se Čović tokom tog perioda izjašnjavao kao Jugoslaven, a da je kasnije promijenio politički i nacionalni identitet.
Milioni maraka i poslovi preko Njemačke
Veliki dio objave odnosi se na poslovanje kompanije SOKO tokom ratnih godina. Lučić tvrdi da su preko povezanih firmi u Njemačkoj realizirani milionski poslovi prodaje avionskih dijelova i druge opreme na evropskom tržištu.
Prema njegovim navodima, kroz te aranžmane u Mostar su stizali milioni njemačkih maraka, dok su pojedine poslovne aktivnosti uključivale i trgovinu cigaretama. U tekstu se spominju procjene o višemilionskoj zaradi, ali za te tvrdnje nisu ponuđeni konkretni dokazi.
Posebnu pažnju privukli su navodi o bescarinskoj zoni formiranoj sredinom devedesetih godina u krugu SOKO-a. Lučić tvrdi da su se upravo za taj period vezivale brojne kontroverze, uključujući navodni nestanak šlepera cigareta vrijednih oko dva miliona njemačkih maraka.
Optužbe za ratno profiterstvo i kontrolu privatizacije
U završnom dijelu objave Lučić iznosi tvrdnje da je Čović kroz političke i poslovne veze postepeno preuzeo značajan utjecaj nad ključnim privrednim procesima u Hercegovini.
Spominju se navodne veze s procesima privatizacije velikih preduzeća, uključujući i Aluminij, te tvrdnje da je upravo taj period omogućio stvaranje mreže političke i ekonomske moći koja traje do danas.
Lučić zaključuje da Čović, prema njegovom viđenju događaja, nije imao ulogu kakvu danas predstavlja kada govori o ratnom periodu, te postavlja pitanje ko su stvarni ratni profiteri, a ko stvarni učesnici ratnih događaja.
Treba naglasiti da se radi o tvrdnjama i optužbama koje je iznio Zdenko Lučić u javnoj objavi. U tekstu nisu navedeni dokazi koji bi potvrdili sve iznesene navode, niti je objavljen odgovor Dragana Čovića na ove optužbe.
Izvor: Objava Zdenka Lučića na društvenim mrežama.
